beats by dre cheap

Iskreno ti hvala što sam nakon tebe shvatila da trebam nekog tko me zaslužuje.

Umorna sam od stalnog provjeravanja malih sivih točkica koje označavaju kada si zadnji put bio aktivan na facebooku. Umorna sam od toga da mi počne srce brže kucati kada dobijem poruku, jer mislim da je tvoja, a nije. Umorna sam i od toga da stalno ispočetka čitam tvoje poruke koje si mi ranije slao. Ovo nije fizika da ne mogu shvatiti kako sam za tebe samo opcija. Netko koga nazoveš kada ti je dosadno, jer inače nemaš vremena za mene. Tako sav skroman i galantan, nekako si uspio probiti moje hladne i dalekosežne zidove. Spustila sam sve kriterije za tebe, samo kako bi nekim čudnim i složenim smjerovima mogao prodrijeti do mene. Svaku minutu koju sam provela bez tebe osjećam kao udarac na već dovoljno otvorenu ranu. I nažalost svaki put vidim kako nikada ni nisi bio moj. Možda smo imali neku tanku vezu, iako sam tako očajnički željela da te zavedem još malo više, svaki put kada bi se rastajali. Ali te ne okrivljavam. Sama sam sebi kriva. Ne sjećam se kada sam zadnji put sebi bila prioritet. Ne sjećam se kada sam zadnji put napravila nešto što volim prije spavanja, ne ja sam buljila u plavi ekran nadajući se tvom odgovoru na moju poruku. Ne sjećam se kada sam zadnji put zadovoljno i svjesno pogledala film, da nisam nestala u mislima kako nas dvoje šetamo ruku pod ruku dok nas miluje nježni, ljetni povjetarac. Iskreno govoreći, nisam mogla ni vratiti svoje pamćenje tako daleko. Ipak, ja i dalje uvjerljivo sebi govorim da će ovaj put, stvari biti drugačije. Stvari će se promijeniti. S tim pozitivnim afirmacijama o tebi u vidu, vjerovala sam kako dok ne radiš ništa posebno, razmišljaš o meni. Ti bi se ispričao za sve svoje odgođene reakcije, a ja, dovoljno glupa, prihvatila bi ih svim srcem. Bio si inteligentan. Fascinantan. Neobično smiješan. Ulovila bih se kako o tebi sanjarim u svim manjim stankama u životu. Dok čekam bus na autobusnoj stanici, dok sam u dućanu i čekam na red.. Sanjarim kako se volimo, kako se dodirujemo. Vidim te u svakom muškarcu pokraj kojeg prođem. Nisam djevojka u koju se ljudi zagledavaju, ali ti si se zagledao, i to je meni puno značilo. Ali kad je dosta dosta je. Umorna sam da budem opcija i sada je sve na meni. Od danas vraćam se sebi, vraćam se kratkim nostalgijama i stajem na kraj nesanicama. Neću više tratiti vrijeme pokušavajući činjenice izokretati, samo da mi bude lakše. Mijenjam afirmacije za tebe u svoje: dovoljno sam dobra, dovoljno sam lijepa, dovoljno sam privlačna. Prihvatit ću sebe, svoje greške kao svoje i pokušat ću naučiti nešto iz njih. Dragi, ojačavam, odrastam i to je također divno. Iskreno ti hvala što sam nakon tebe shvatila da trebam nekog tko me zaslužuje, hvala ti što si se prema meni ponašao na takav način. Držao si moje srce napetim cijelo vrijeme, bez namjere da me uloviš kada sam padala. Davao si mi mrvice sebe i bio tu jedino kada si ti to htio, a ja sam se toliko za tebe držala i uvijek dotrčala kada si želio. I to si jako dobro znao. Znao si da ću dotrčati k tebi na svaki tvoj poziv bez opiranja. Znao si kako me možeš glatko nagovoriti i kako si se iz svega glatko mogao izvući. Govorio si sve što želim čuti kako bi dopuzala svaki put u tvoje naručje. I uvijek sam dopuzala. Ali si mi uvijek dopuštao da dopužem onda kada je tebi bilo prikladno. Nijednom nisi bio tu za mene kada si mi bio potreban. Nijednom nisi bio tu kada sam imala težak dan, a jedino sam željela da me noću utješiš. Nikada nisi bio tu kada sam te ja trebala. Naš se ‘odnos’ samo temeljio na tvojim željama, po tvom rasporedu, ali to nije odnos, i nikako nije zdrav odnos. Možda sam tada oslijepila od ljubavi, ali sada jasno vidim kroz izmaglicu koja je zamućivala moju viziju. Sada jasno vidim sva tvoja sranja. Sada shvaćam da ti nikada nije bilo stalo, a ja sam žena koja zaslužuje onoga kome će biti do mene stalo. Ja bih okrenula svijet radi tebe, a ti ne bi prstom pomakao za mene. Sve svoje planove bi otkazala kada bi se javio. Svaki dan sam iščekivala hoćeš li mi se javiti nakon posla kako bi proveo noć sa mnom. Ako bi se javio, išla sam spavati kako bi mi vrijeme što prije prošlo da te vidim. Spremala bi se satima i onda kada bi trebao doći, ti bi samo porukom i glupim izgovorom otkazao. Zadovoljila sam se svaki put mrvicama, tražila sam izgovore za tebe kako bi mi bilo lakše. Ti bi me samo svaki put povrijedio sve više i više, dok jedan dan sama sebi nisam rekla – “sad je dosta”. Hvala ti što sada shvaćam kako ti do mene nikada nije ni bilo stalo. Možda mi je i trebalo malo više vremena da shvatim da nisi za mene, da mi nismo jedno za drugo. Ali svaka žene jednom u životu naleti na frajera – idiota i nadam se da si ti bio taj frajer. Zvao si me samo kada si ti bio usamljen, ali ja nisam netko koga ćeš samo nazvati kada si usamljen, ja sam frajeru puno više od toga. Ja sam netko tko će biti tu za tebe kad ti je potrebno uho za slušanje, ja sam netko tko će biti tu za tebe kad si bolestan i trebaš nekoga da ti donese lijek. Ja sam netko tko će biti tu za tebe kada želiš cijelu noć ostati pred televizorom jesti pizzu. Ja sam netko tko će biti tu za tebe kada želiš ići na koncert ili na utakmicu. Ja sam netko tko će biti tu za tebe kroz svakidašnje stvari u životu. Nisam netko tko je tu samo kada tebi paše. Možda mi je i trebalo dosta vremena da sve to shvatim, ali hvala Bogu shvatila sam. Ja zaslužujem nekoga tko će mi dati sve što ja pružam nekome. Zaslužujem nekoga tko će shvatiti da ono što ja dajem, dajem svim srcem. Ti me ne zaslužuješ, nikada me nisi zaslužio i nikada nećeš. Očito sam trebala izgubiti sebe u tebi da to shvatim. Hvala ti što sam zbog tebe shvatila tko sam, što želim i što zaslužujem. A zaslužujem puno toga bivši moj frajeru. Ja ne zaslužujem tvoje “možda”, ja ne zaslužujem čuti od tebe riječ “možda”. To nitko ne zaslužuje. Jer “možda” nije odgovor. Nitko ne zaslužuje da čuje zvuk dosade na osobi s druge strane linije, bez da si uopće pitao kako mi je prošao dan. Nitko ne zaslužuje čekanje, jer se danima ne javljaš. Nitko ne zaslužuje biti s nekim tko se u potpunosti ne zalaže da bi nekome uljepšali dan. Nitko ne zaslužuje da osjeća samoću. I nitko ne zaslužuje da se njegov trud ni malo ne cijeni, a druga strana ni ne pokušava potruditi se. Nitko ne zaslužuje čuti riječ možda. Ne želim više čuti kako mi govoriš da ćeš “razmisliti o tome”, odnosno da ćeš “možda” ići sa mnom van. Ne želim ti više oduševljeno govoriti o događaju koji će se uskoro biti, a da me ti gledaš s gađenjem. Ne želim da moje osjećaje povlačiš prema dolje, a ujedno gradiš sve više i više zidova između nas. Dosta mi je da me ljudi gaze i odnose se prema meni kao prema komadu mesa. Dosta mi je da me podcjenjuješ, da se sa mnom poigravaš. Ja nisam prazna lutka, ja sam žena. Zaslužujem zagrljaje kojima nema kraja, zaslužujem poljupce koji zaustavljaju vrijeme. Svi zaslužujemo više od samo običnog “možda”. Svi zaslužujemo razgovore zbog kojih će naše tijelo drhtati strašću. I ručkove koji će satima trajati. Zaslužujemo noćne duge razgovore zbog kojih će naša srca svijetliti u mraku. Ja zaslužujem više. Svi zaslužujemo više. Zaslužujem u svom životu ljude kojima će do mene biti stalo. Koji mi žele promijeniti život da postanem najbolja verzija sebe. One koji mi dotiču dušu i koji me žele gledati kako sjajim. Zaslužujemo svi bolje nego što to i mislimo. Ti koja ovo čitaš zaslužuješ sve najbolje. Ne da netko sliježe ramenima pokraj tebe kao da ne postojiš. Ti- da ti – zaslužuješ sve da odgovore ovog svijeta. Zaslužuješ najbolje ljude oko sebe, bolje avanture. Zaslužuješ onog koji će popuniti sve tvoje praznine i dokazati ti koliko si jedinstvena i posebna. Žao mi je, ali imao si svoju priliku Marijan, imao si priliku doprijeti do mene, onda kada smo ostali cijelu noć razgovarati o našim životima i postavljali intimna pitanja. To je bila tvoja prilika da me pronađeš na mom mjestu gdje sam se od drugih skrivala. Imao si priliku srušiti sve moje zidove jer sam ti zaista vjerovala. Pričala sam ti o svojim slomljenim srcima i nadala se da ga ti nećeš slomiti. Pričala sam ti o svojoj prošlosti i nadala se da ti nećeš postati dio nje. Pričala sam ti o svojim snovima i maštala kako ćeš i ti biti u njima. Imao si priliku da me zavoliš, onda kada sam ti bila spremna srce dati i kada sam bila spremna tvoje otvoriti. Onda kada sam otvoreno i iskreno razgovarala s tobom, gledala te s oduševljenjem, držala te s mekoćom. Bila bi tvoja da si me pitao, imao si svaku priliku koju si mogao dobiti, ali ti nisu trebale. Čekala sam dovoljno dugo na tebe, ali se nikada nisi pojavio. Plakala sam dovoljno za tebe, ali mi nikada suze nisi obrisao. Pronalazila sam sve moguće izgovore za tebe samo da te ne izgubim, ali sam ih i istrošila. Imao si svoju priliku koju nisi uzeo. Imao si svoju priliku koju nisi iskušao. Imao si svoju priliku i donio si odluku. I sada sam ja donijela svoju odluku. Potražit ću nekoga tko će mi dati pravednu priliku. Ti više ne možeš tražiti još jednu priliku čak ni da ti zadnju dam. Jer ne radi se o tome koliko šansi čovjek može dati, već kome se one daju.

Volim te. Ne možeš mi to oduzeti.
http://kojikuractrebatupisat.blogger.ba
30/08/2016 19:51