Volim te. Ne možeš mi to oduzeti.

Ne možeš da pretpostaviš šta sve mogu da ostavim, leđa okrenem i odlazim.

30.08.2016.

Iskreno ti hvala što sam nakon tebe shvatila da trebam nekog tko me zaslužuje.

Umorna sam od stalnog provjeravanja malih sivih točkica koje označavaju kada si zadnji put bio aktivan na facebooku. Umorna sam od toga da mi počne srce brže kucati kada dobijem poruku, jer mislim da je tvoja, a nije. Umorna sam i od toga da stalno ispočetka čitam tvoje poruke koje si mi ranije slao. Ovo nije fizika da ne mogu shvatiti kako sam za tebe samo opcija. Netko koga nazoveš kada ti je dosadno, jer inače nemaš vremena za mene. Tako sav skroman i galantan, nekako si uspio probiti moje hladne i dalekosežne zidove. Spustila sam sve kriterije za tebe, samo kako bi nekim čudnim i složenim smjerovima mogao prodrijeti do mene. Svaku minutu koju sam provela bez tebe osjećam kao udarac na već dovoljno otvorenu ranu. I nažalost svaki put vidim kako nikada ni nisi bio moj. Možda smo imali neku tanku vezu, iako sam tako očajnički željela da te zavedem još malo više, svaki put kada bi se rastajali. Ali te ne okrivljavam. Sama sam sebi kriva. Ne sjećam se kada sam zadnji put sebi bila prioritet. Ne sjećam se kada sam zadnji put napravila nešto što volim prije spavanja, ne ja sam buljila u plavi ekran nadajući se tvom odgovoru na moju poruku. Ne sjećam se kada sam zadnji put zadovoljno i svjesno pogledala film, da nisam nestala u mislima kako nas dvoje šetamo ruku pod ruku dok nas miluje nježni, ljetni povjetarac. Iskreno govoreći, nisam mogla ni vratiti svoje pamćenje tako daleko. Ipak, ja i dalje uvjerljivo sebi govorim da će ovaj put, stvari biti drugačije. Stvari će se promijeniti. S tim pozitivnim afirmacijama o tebi u vidu, vjerovala sam kako dok ne radiš ništa posebno, razmišljaš o meni. Ti bi se ispričao za sve svoje odgođene reakcije, a ja, dovoljno glupa, prihvatila bi ih svim srcem. Bio si inteligentan. Fascinantan. Neobično smiješan. Ulovila bih se kako o tebi sanjarim u svim manjim stankama u životu. Dok čekam bus na autobusnoj stanici, dok sam u dućanu i čekam na red.. Sanjarim kako se volimo, kako se dodirujemo. Vidim te u svakom muškarcu pokraj kojeg prođem. Nisam djevojka u koju se ljudi zagledavaju, ali ti si se zagledao, i to je meni puno značilo. Ali kad je dosta dosta je. Umorna sam da budem opcija i sada je sve na meni. Od danas vraćam se sebi, vraćam se kratkim nostalgijama i stajem na kraj nesanicama. Neću više tratiti vrijeme pokušavajući činjenice izokretati, samo da mi bude lakše. Mijenjam afirmacije za tebe u svoje: dovoljno sam dobra, dovoljno sam lijepa, dovoljno sam privlačna. Prihvatit ću sebe, svoje greške kao svoje i pokušat ću naučiti nešto iz njih. Dragi, ojačavam, odrastam i to je također divno. Iskreno ti hvala što sam nakon tebe shvatila da trebam nekog tko me zaslužuje, hvala ti što si se prema meni ponašao na takav način. Držao si moje srce napetim cijelo vrijeme, bez namjere da me uloviš kada sam padala. Davao si mi mrvice sebe i bio tu jedino kada si ti to htio, a ja sam se toliko za tebe držala i uvijek dotrčala kada si želio. I to si jako dobro znao. Znao si da ću dotrčati k tebi na svaki tvoj poziv bez opiranja. Znao si kako me možeš glatko nagovoriti i kako si se iz svega glatko mogao izvući. Govorio si sve što želim čuti kako bi dopuzala svaki put u tvoje naručje. I uvijek sam dopuzala. Ali si mi uvijek dopuštao da dopužem onda kada je tebi bilo prikladno. Nijednom nisi bio tu za mene kada si mi bio potreban. Nijednom nisi bio tu kada sam imala težak dan, a jedino sam željela da me noću utješiš. Nikada nisi bio tu kada sam te ja trebala. Naš se ‘odnos’ samo temeljio na tvojim željama, po tvom rasporedu, ali to nije odnos, i nikako nije zdrav odnos. Možda sam tada oslijepila od ljubavi, ali sada jasno vidim kroz izmaglicu koja je zamućivala moju viziju. Sada jasno vidim sva tvoja sranja. Sada shvaćam da ti nikada nije bilo stalo, a ja sam žena koja zaslužuje onoga kome će biti do mene stalo. Ja bih okrenula svijet radi tebe, a ti ne bi prstom pomakao za mene. Sve svoje planove bi otkazala kada bi se javio. Svaki dan sam iščekivala hoćeš li mi se javiti nakon posla kako bi proveo noć sa mnom. Ako bi se javio, išla sam spavati kako bi mi vrijeme što prije prošlo da te vidim. Spremala bi se satima i onda kada bi trebao doći, ti bi samo porukom i glupim izgovorom otkazao. Zadovoljila sam se svaki put mrvicama, tražila sam izgovore za tebe kako bi mi bilo lakše. Ti bi me samo svaki put povrijedio sve više i više, dok jedan dan sama sebi nisam rekla – “sad je dosta”. Hvala ti što sada shvaćam kako ti do mene nikada nije ni bilo stalo. Možda mi je i trebalo malo više vremena da shvatim da nisi za mene, da mi nismo jedno za drugo. Ali svaka žene jednom u životu naleti na frajera – idiota i nadam se da si ti bio taj frajer. Zvao si me samo kada si ti bio usamljen, ali ja nisam netko koga ćeš samo nazvati kada si usamljen, ja sam frajeru puno više od toga. Ja sam netko tko će biti tu za tebe kad ti je potrebno uho za slušanje, ja sam netko tko će biti tu za tebe kad si bolestan i trebaš nekoga da ti donese lijek. Ja sam netko tko će biti tu za tebe kada želiš cijelu noć ostati pred televizorom jesti pizzu. Ja sam netko tko će biti tu za tebe kada želiš ići na koncert ili na utakmicu. Ja sam netko tko će biti tu za tebe kroz svakidašnje stvari u životu. Nisam netko tko je tu samo kada tebi paše. Možda mi je i trebalo dosta vremena da sve to shvatim, ali hvala Bogu shvatila sam. Ja zaslužujem nekoga tko će mi dati sve što ja pružam nekome. Zaslužujem nekoga tko će shvatiti da ono što ja dajem, dajem svim srcem. Ti me ne zaslužuješ, nikada me nisi zaslužio i nikada nećeš. Očito sam trebala izgubiti sebe u tebi da to shvatim. Hvala ti što sam zbog tebe shvatila tko sam, što želim i što zaslužujem. A zaslužujem puno toga bivši moj frajeru. Ja ne zaslužujem tvoje “možda”, ja ne zaslužujem čuti od tebe riječ “možda”. To nitko ne zaslužuje. Jer “možda” nije odgovor. Nitko ne zaslužuje da čuje zvuk dosade na osobi s druge strane linije, bez da si uopće pitao kako mi je prošao dan. Nitko ne zaslužuje čekanje, jer se danima ne javljaš. Nitko ne zaslužuje biti s nekim tko se u potpunosti ne zalaže da bi nekome uljepšali dan. Nitko ne zaslužuje da osjeća samoću. I nitko ne zaslužuje da se njegov trud ni malo ne cijeni, a druga strana ni ne pokušava potruditi se. Nitko ne zaslužuje čuti riječ možda. Ne želim više čuti kako mi govoriš da ćeš “razmisliti o tome”, odnosno da ćeš “možda” ići sa mnom van. Ne želim ti više oduševljeno govoriti o događaju koji će se uskoro biti, a da me ti gledaš s gađenjem. Ne želim da moje osjećaje povlačiš prema dolje, a ujedno gradiš sve više i više zidova između nas. Dosta mi je da me ljudi gaze i odnose se prema meni kao prema komadu mesa. Dosta mi je da me podcjenjuješ, da se sa mnom poigravaš. Ja nisam prazna lutka, ja sam žena. Zaslužujem zagrljaje kojima nema kraja, zaslužujem poljupce koji zaustavljaju vrijeme. Svi zaslužujemo više od samo običnog “možda”. Svi zaslužujemo razgovore zbog kojih će naše tijelo drhtati strašću. I ručkove koji će satima trajati. Zaslužujemo noćne duge razgovore zbog kojih će naša srca svijetliti u mraku. Ja zaslužujem više. Svi zaslužujemo više. Zaslužujem u svom životu ljude kojima će do mene biti stalo. Koji mi žele promijeniti život da postanem najbolja verzija sebe. One koji mi dotiču dušu i koji me žele gledati kako sjajim. Zaslužujemo svi bolje nego što to i mislimo. Ti koja ovo čitaš zaslužuješ sve najbolje. Ne da netko sliježe ramenima pokraj tebe kao da ne postojiš. Ti- da ti – zaslužuješ sve da odgovore ovog svijeta. Zaslužuješ najbolje ljude oko sebe, bolje avanture. Zaslužuješ onog koji će popuniti sve tvoje praznine i dokazati ti koliko si jedinstvena i posebna. Žao mi je, ali imao si svoju priliku Marijan, imao si priliku doprijeti do mene, onda kada smo ostali cijelu noć razgovarati o našim životima i postavljali intimna pitanja. To je bila tvoja prilika da me pronađeš na mom mjestu gdje sam se od drugih skrivala. Imao si priliku srušiti sve moje zidove jer sam ti zaista vjerovala. Pričala sam ti o svojim slomljenim srcima i nadala se da ga ti nećeš slomiti. Pričala sam ti o svojoj prošlosti i nadala se da ti nećeš postati dio nje. Pričala sam ti o svojim snovima i maštala kako ćeš i ti biti u njima. Imao si priliku da me zavoliš, onda kada sam ti bila spremna srce dati i kada sam bila spremna tvoje otvoriti. Onda kada sam otvoreno i iskreno razgovarala s tobom, gledala te s oduševljenjem, držala te s mekoćom. Bila bi tvoja da si me pitao, imao si svaku priliku koju si mogao dobiti, ali ti nisu trebale. Čekala sam dovoljno dugo na tebe, ali se nikada nisi pojavio. Plakala sam dovoljno za tebe, ali mi nikada suze nisi obrisao. Pronalazila sam sve moguće izgovore za tebe samo da te ne izgubim, ali sam ih i istrošila. Imao si svoju priliku koju nisi uzeo. Imao si svoju priliku koju nisi iskušao. Imao si svoju priliku i donio si odluku. I sada sam ja donijela svoju odluku. Potražit ću nekoga tko će mi dati pravednu priliku. Ti više ne možeš tražiti još jednu priliku čak ni da ti zadnju dam. Jer ne radi se o tome koliko šansi čovjek može dati, već kome se one daju.

16.09.2015.

Ništa ne može zamijeniti majčinu ljubav. Ništa ne može zamijeniti vrijeme provedeno s mamom.

Draga mama, koliko sam ti puta sakrila svoju neizrecivu ljubav (i jos je skrivam)? Zeleci ti zarko reci koliko te volim i koliko mi znacis u mome ludome mladenackom zivotu, uvijek sam u posljednjem trenutku odustajala i gasila lavinu na dnu vulkana, moga srca. Zasto? Toliko sam ti puta zeljela povjeriti svoje nestasluke, tajne, ljubavne jade. Bojala sam se priznati kako uvijek imas pravo i kako je sve sto mi kazes odista samo za moje dobro. Zeljela si mi pomoci, razgovarati samnom, a ja sam uporno sutjela. Svoje sam jade povjeravala frendicama, umjesto tebi, iako sam znala da me samo ti znas saslusati sa puno razumjevanja. Bezbroj puta sam te ranila sa bezobraznoscu i grubom rjecju, a poslje mi je bilo zao. Ipak, ni to nisam zeljela priznati. Iskoristavala sam tvoju dobrotu i povjerenje. To te je boljelo, mene jos vise. No, kad mi je bilo najteze, kod tebe sam nalazila utjehu jer kod tebe uvijek postoji 'jos jedna sansa'. Cesto sam se zamislila nad svojim postupcima i rekla sebi: 'Ne ovako vise ne ide, ovo se mora okoncati, moram postati svoj covjek.' Hvala ti mama na ljubavi, povjerenju i razumjevanju koje mi pruzas. Kako god zavrsio moj zivot, zelim da znas da si ti covjek kojega najvise volim i postujem, iako ti to ne pokazujem. Obecajem da te necu iznevjeriti i da ce od mene 'biti nesto'. Oprosti mama. Oprosti sto sam cesto bezobrazna, sto ne cjenim tvoju brigu, sto ti nikad ne pricam o svojim problemima, sto ti ne dopustam da me upoznas, sto razgovore sa tobom svodim na minimalu, sto te nikad ne zagrlim, ne poljubim, ne kazem ti da te volim. Znam da nije lako nositi se samnom, vidis valjda i sama da jedva i sama izdrzavam. Zelim samo da znas , sta god da se desi, da ona mala ja jos uvijek postoji i da te svake tuzne noci ceka da je ususkas, poljubis i da kazes da ce sve biti uredu i da je puno volis, jer te 4 rijeci njoj znace sve. Volim te si najljepsa bajka i sto si rođena da budes bas moja majka. :)

16.09.2015.

:)

Jucer sam bila sa andelima pricala o tebi, da ne znaju kako krasno bice hoda po zemlji, i kada mi se sve srusi ti si moja nada, jedina zena u zivotu sto ju zovem mama, uvijek bila tu kad trebala je snaga, meni, seki, burazu, cijelo si srce dala, i da ti kazem hvala bilo bi premalo, jer ne znam di bi bili danas da te nemamo. Zivot je prekratak bolje da ti kazem sada, volim cijelu obitelj ali samo je jedna mama i dok god imas nas znaj da neces biti sama, uvijek smo uz tebe ti si nasa prva dama.

24.05.2015.

Puno puta plakala,svakom suzom nebo sam taknula!

Mama moja si dama, moja svjetla strana...

23.05.2015.

Kada te izdaju, isto kao da su ti ruke slomili. Oprostiti možeš, ali zagrliti - teško.

22.05.2015.

Iskrenost vam možda neće donjeti puno prijatelja, ali će vam donjeti one prave. :)

22.05.2015.

Majko, vjerujem da ces uspjeti i 3 put ! Jaka si ti, MOZES SVE !

Kako da pocnem pricu bez kraja, a da je ne zavrsim? Sve sto osjecam i zelim prenjeti na papir, rijecima ti ne mogu oslikati. Mislim da je ovo prvi put da je moja glava bez inspiracije, da su mi usta ostala prazna i bez rijeci jer u mom srcu nema mjesta za nista vise, osim za tebe majko. Hvala ti sto postojis, sto ja postojim , sto si toliko posebna. Ne mogu ti reci koliko mi znacis jer ne postoji mjerilo za to, ne mozes zamisliti koliko bi mi bilo tesko da otvorim oci a da tebe vise nema.. Ponosna sam sto sam sacinjena od tako predivnog stvorenja, kao sto si ti. Kad god ti se cini da sam daleko, kad pomislis da vise ne mislim na tebe i da mi nista vise ne znacis, ti procitaj ovo i nasmjesi se.. i shvatit ces da grijesis. Hvala ti sto si najbolja prema meni, i sto si me naucila da cijenim samo prave vrijednosti.. sto za mene nikad neces reci da sam bila greska! Kad bi ti mogla pokloniti nesto, poklonila bi ti mogucnost da vidis sebe onako kako te ja vidim, tek tada bih shvatila koliko si posebna. Na ovaj svijet smo dosle da iza nas ostane trag najljepsih uspomena. Da se sjetimo da je ljubav jedini uzdah koji smo uzdisale a osmijeh jedini jezik koji smo govorile i svaki poraz nas je cinio puno jacim ! Ljudi morate shvatit da je ona moja vila carobnica koja uvijek ima rijesenje za svaki moj problem, ucila me je da cu u zivotu 100 puta pasti, ali da moram nastaviti i krenut dalje. Mama, po tvom savjetu nikad necu skinut osmijeh sa lica,ali.. znas ono ''ali'' o cemu smo toliko puta pricale......

22.05.2015.

Nadat cu se, to je jedino sto mogu majko..

Pisem ovo, s' nadom da ce mi biti lakse, s' nadom da ce se Bog odazvati na moje rijeci. Mozda cete se nakon sto ovo procitate zapitati zasto ovo pisem, zasto ne porazgovaram o ovome s prijateljima, obitelji.. Odgovor je jednostavan, ljudi ce te saslusati, a rijetko te razumjeti. Ljudi ce te tjesiti, ali sta imas od tog' tjesenja kada je problem i dalje tu?- Nista! Svaka osoba ima zelja, ne jednu nego mnostvo njih. A ja? Ja imam samo jednu zelju. Zelju koja je, zasigurno, jedna od vecih, bitnijih zelja. Zelja koja ce se mozda ostvariti, a mozda ne. Bila bi najsretnija osoba na svijetu kada bi mi se ostvarila, a sa druge strane bila bi razocarana. Izgubila bi vjeru, nadu za zivot. Izgubila bi sebe. Ne, moja zelja nije vezana za ljubav, za skupe haljine, stikle, za luksuznim zivotom. Nego, zapravo vezana je za zdravlje. Ne moje, nego osobe koja me je 9 mjeseci nosila ispod svog srca, osobe koja se brinula za mene, koja mi je poklonila svu svoju ljubav, osoba koja mi je podarila zivot. A sada, sada ja njoj zelim podariti svoj zivot. Svoje zdravlje. Mozda su ovo posljednji dani kada se prislonim na njene grudi i slusam otkucaje njenog srca. Mozda su ovi zadnji dani koje cu provesti gledajuci, majcine oci. Mozda su ovi posljedni dani mog bogatstva, bogatstva majcine ljubavi. Sta ce se desiti kada izgubim to bogatstvo? To je jedino bogatsvo koje mozes samo jednom imati, kada ode, vise se ne vraca. Ni jedno drugo ga ne moze zamijeniti. Izgubis haljinu, stikle, nakit, ali ponovo, isto to mozes da kupis. A majku? Mozes li nju vratiti, mozes li nju kupiti? - Naravno da ne mozes, to je bogatstvo koje ne mozes vratiti, zamijeniti. Jos uvjek vam nisam odgovorila koja je moja zelja, moja je zelja majcino zdravlje. Njen oporavak od smrtonosne bolesti. Ako mi je Bog oduzme, oduzeo je i dio mene.

16.05.2015.

I toliko puta sam znala doći do cilja pa zaustavim se pored, vrati me inat !

15.04.2015.

Srce kameno :)

Srce od kamena. Mislila sam da je to samo neka maska iza koje se uvijek krila slaba osoba. Osoba koja je zeljna ljubavi. Mislila sam da niko nikad u potpunosti nece moci zakljucati svoje srce. Da nikad nece moci biti ravnodusan prema svima.Sve ... dok se ja nisam pretvorila u takvu osobu. Shvatila sam da to ustvari nije maska i da se iza nje ne krije slaba osoba. Jednostavno, to dođe. Nakon brojnih padova ,dođe. Osjetite da ne trebate vise nikog u svom zivotu,da ste sami sebi dovoljni. Iza tog zakljucanog srca,ne krije se slaba osoba, krije se osoba koja je nekad voljela , cijelim srcem. Krije se osoba koja je nekad voljela i koja je izdana ,povrijeđena , prevarena. Krije se osoba koja je izgubila vjeru. I nista vise ... Jednostavno , iza tog srca krije se osoba kao i svaka druga na svijetu. Povrijeđena osoba. Krije se zivot pun tuge. Ali .. pusti .. proci ce. Sve u zivotu prođe. Srca i tuga. Tako je prosla moja sreca i tuga. Ostala je samo ravnodusnot na ono sto zivot sutra dolazi. Ostalo je prazno srce.Ostalo je srce bez ljubavi. Covjek bez vjere. Ostalo je jedno veliko nista. Od mnogo snova ,mastanja , i nadanja ostalo je veliko nista. Ljubav se izgubila ,ali se osmijeh nije izgubio, sreca uz prijatelje , obitelj i osobe za koje bih dala zivot ,se nije izgubila. Jos uvijek je tu i ima je i za izvoza. Zivim punim pulcima. Bez zelje za nekim u svom zivotu. Bez trunka zelje za toplinom oko srca. Zivim sretna, srca kamenog.


Noviji postovi | Stariji postovi

<< 12/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31